Disperzanti: kao što su natrijev lignosulfonat i alkilfenol etoksilati; koristi se za poboljšanje disperzibilnosti biocida u vodi i sprječavanje taloženja ili aglomeracije aktivnih sastojaka.
Sredstva za keliranje: kao što su EDTA i aminotrimetilen fosfonska kiselina (ATMP); koristi se za izdvajanje metalnih iona (npr. kalcija i magnezija) u vodi, čime se ublažava njihov negativan utjecaj na aktivne sastojke i povećava biocidna stabilnost.
pH regulatori: kao što su sumporna kiselina i natrijev hidroksid; koristi se za podešavanje pH biocidnog sustava na optimalni raspon, osiguravajući aktivnost aktivnih sastojaka (npr. natrijev hipoklorit pokazuje vršnu aktivnost pri pH 8-10).
Stabilizatori: kao što su propilen glikol i glikol eteri; koristi se za produljenje roka trajanja biocida i sprječavanje razgradnje aktivnih sastojaka.
